Olimpijske igre, najprestižnije i najmasovnije sportsko natjecanje, okupljaju najbolje sportaše svijeta s ciljem promoviranja fer natjecanja, zajedništva i mira.
Dok je većina upoznata s osnovnim činjenicama o Olimpijskim igrama, postoje brojne manje poznate, ali jednako fascinantne činjenice koje nisu toliko poznate širokoj masi.
Od njihovog nastanka u antičkoj Grčkoj, preko neobičnih sportova u kojima su se sportaši natjecali kroz povijest, pa do raznih priča vezanih uz prve olimpijce, ove činjenice otkrivaju bogatstvo i raznolikost Olimpijskih igara.
U današnjem tekstu istražujemo neke od tih zanimljivosti za koje do sada možda niste čuli kako bismo vam pružili uvid u svijet Olimpijskih igara kakav možda niste očekivali.
OLIMPIJSKI NATJECATELJI NISU NOSILI ODJEĆU
Jeste li znali riječ ‘gimnazija’ potječe od grčke riječi “gymnós”, što znači “gol”? Kada bi se danas netko pojavio gol na nekom sportskom natjecanju, to bi se smatralo skandaloznim, a u drevnoj je Grčkoj to bila jedna od glavnih olimpijskih tradicija. Dok su se na prvim Igrama sportaši natjecali pokriveni tkanima koje su izgledale kao plahte, trkač zvan Orsippus promijenio je lice igara kada se pojavio gol.
Golotinja se pokazala znakom neustrašivosti, hrabrosti i moći, a smatrala se i odavanjem počasti bogovima. Sudionici bi se čak mazali maslinovim uljem kako bi pokazali svoju tjelesnu građu u najboljem svjetlu.
NAJVEĆA ZVIJEZDA DREVNIH OLIMPIJSKIH IGARA
Najveća zvijezda drevnih Olimpijskih igara bio je trkač Leonidas s Rodosa. On je osvojio ukupno 12 naslova tijekom četiri uzastopne olimpijade (164.-152. Pr. Kr.) i bio je pozdravljen kao heroj među ljudima.
OLIMPIJSKA BAKLJA NIJE DREVNA TRADICIJA
Štafeta olimpijske baklje vuče korijene iz kontroverznih Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine. Carl Diem, glavni organizator Olimpijskih igara, zamislio je štafetu kao propagandno sredstvo za Nacističku stranku kako bi prikazao pretpostavljenu superiornost arijevske rase. Štafeta je prošla kroz Grčku, Bugarsku, Jugoslaviju, Mađarsku, Austriju i Čehoslovačku, koje će sve podleći nacističkoj vlasti u sljedećih od 10 godina.
OLIMPIJSKI PLAMEN GORI TIJEKOM CIJELIH OLIMPIJSKIH IGARA
Olimpijski plamen putovao je širom svijeta, a gorio je čak i u svemiru i otporan je na gotovo sve vremenske uvjete. Može podnijeti ekstremne temperature i buran vjetar brzine do 80 km/h.
Olimpijski plamen pali se u Olimpiji (Grčka) i zatim se na olimpijskoj baklji štafetno prenosi do grada u kojem se održavaju Igre.
1500 GODINA STANKE
Izvorne olimpijske igre, održane u Olimpiji, trajale su od 776. pr. Kr. do 392. godine nove ere i održavale su se, kao i danas, svake četiri godine zajedno s festivalom u čast grčkog boga Zeusa. Rimski car Teodozije odlučio je prekinuti tu tradiciju ukinuvši je Olimpijske igre 392. godine jer je želio osloboditi svoje carstvo poganstva, u korist široko prihvaćenog kršćanstva.
Da Olimpijske igre ponovo zažive, bile su potrebne čak 1503 godine. U organizaciji Pierrea de Coubertina koji je osnovao Međunarodni olimpijski odbor (IOC), moderne su se Olimpijske igre rodile u Ateni 1896. godine.
PRVO PREDSTAVLJANJE MARATONA
Zanimljivo je da maraton – iako je dobio ime po drevnom grčkom gradu – nije bio dio drevnog programa. Predstavljen je prvi puta na prvim modernim Olimpijskim igrama u Ateni 1896. godine.
DISCIPLINE KOJE DANAS VIŠE NE POSTOJE
Kod prvih 12 drevnih Olimpijskih igara, jedini događaj bio je kratka trka od na oko 190 metara – ili jedna dužina stadiona. Trajanje Igara produžilo se s jednog dana na pet dana jer je u program dodano ukupno 18 disciplina, odnosno sportova. Najraniji discipline bile su trčanje na različite udaljenosti, kao i hrvanje, peteroboj, boks i, za najbogatije natjecatelje, utrke kočijama. Među raznim konjskim utrkama postojala je disciplina “kalpe” u kojoj bi jahač skočio s kobile i trčao uz nju posljednji krug. Drevni peteroboj uključivao je pet različitih disciplina. To su bili bacanje diska, skok u dalj, bacanje koplja, trčanje i hrvanje.
Svaka disciplina bila je namijenjen obuci muškaraca za rat, što je možda najbolje pokazala utrka ‘hoplitodromos’, gdje su sportaši morali završiti utrku dugačku između dvije i četiri dužine stadiona noseći puni set bojnih oklopa. Najbrutalniji sport bio je ‘pankration’. To je bila kombinacija hrvanja i boksa, gdje je držanje vrata i gušenje bilo dopušteno, a samo ugrizi i kopanje očiju bili su zabranjeni.
KRŠENJE PRAVILA NEKADA SE FIZIČKI KAŽNJAVALO
Stari Grci bili su prilično brutalni kada je u pitanju bilo kršenje pravila. Sportaši koji su kršili pravila tijekom Olimpijskih igara javno su bičevani.
Bilo da se radilo o prekršaju u hrvanju ili pogrešnom startu u trčanju, određeni službenici imali su moć kazniti bilo kojeg natjecatelja za kojeg smatraju da pokušava steći nepoštenu prednost. Osim bičevanja, sportaši su mogli dobiti i pozamašne novčane kazne.
Nedostatak hrabrosti Grcima nije bio omiljena vrlina kod natjecatelja, a čak je bilo i sportaša koji su kažnjeni zbog kukavičluka nakon što su se povukli s natjecanja.
