„ OI u Los Angelesu su san!“ – Zara veltruski

Zara Veltruski od ove sezone nastupa za atletski klub Zagreb i trenira pod vodstvom trenera Dubravka Brdovčaka. Vlasnica je mlađe kadetskog rekorda u bacanju kugle u dvorani i vani, te kadetskog rekorda u bacanju kugle u dvorani.

Osim što je ove sezone značajno popravila osobne rekorde, postala je kadetska prvakinja Hrvatske u bacanja kugle i diska, te mlađe juniorska i juniorska prvakinja u bacanju kugle.

Pobijedila je na kadetskom Peteromeču u Zagrebu i u bacanju kugle i diska, te je zbog svojih odličnih ostvarenja proglašenja najboljom ženskom atletičarkom hrvatske reprezentacije na tom natjecanju.

U nastavku vam donosimo intervju sa Zarom u kojem možete saznati kako se naviknula na treninge u Zagrebu, koja joj je najdraža disciplina, te koji su joj planovi za budućnost.

Zara, za početak nam reci kada i gdje si počela trenirati atletiku? 

Atletiku sam počela trenirati prije 4 godine, u Atletskom klubu Moslavina Kutina, pod vodstvom trenera Mihovila Rendulića.

I u kugli i disku, osim što si prvakinja Hrvatske, pobijedila si i na kadetskom Peteromeču čime si pokazala da ti obje odlično leže, no koja ti je draža? U kojoj disciplini se vidiš u budućnosti?

Obje su mi drage, iako više preferiram kuglu. Obje discipline bi što duže htjela trenirati, a na kraju će to vjerojatno biti kugla.

Prošle si godine počela trenirati u AK Zagreb pod vodstvom trenera Dubravka Brdovčaka. Kako si se priviknula na novo okruženje i trenera? Kako se slažete?

Iako se prelazak u AK Zagreb odigrao jako brzo i neplanski, morala sam nastaviti gdje sam stala da bi bila spremna za novu sezonu tako da na okruženje nisam previše obraćala pažnju iako se ja brzo priviknem na nešto novo. Trenera znam od prije i dobro se slažemo za sad. Haha!

Je li naporno putovati iz Kutine u Zagreb svakodnevno na treninge?

Naporno je jedino kad idemo popodne u školu. Mama dođe po brata, sestru i mene jer svi troje treniramo, te se kasno vraćamo doma.

Stižeš li uz treninge izvršavati sve školske obaveze? Imaju li profesori razumijevanja za to što si sportašica?

Nekad je teško, ali uspijem ih izvršiti. Neki profesori su ponosni na mene  i pružaju mi podršku da tako nastavim, a neki nisu baš sportski tipovi.

Do sada si nekoliko puta već rušila hrvatske rekorde, pobjeđivala na međunarodnim natjecanjima, nastupala za reprezentacije, proglašenja si najboljom hrvatskom kadetkinjom za 2023. godinu, a na nedavnom Peteromeču i za najbolju hrvatsku predstavnicu u ekipi… Što bi izdvojila kao najljepši sportski trenutak do sada?

Izdvojila bih obranu naslova trostruke prvakinje Hrvatske u tri starosne kategorije (kugla): kadetska, mlađe juniorska i juniorska. Zatim to što sam se približila hrvatskom kadetskom rekordu, nedostajalo mi je samo 37 cm. Izdvojila bih i miting u Majanu (ITA) gdje sam, također, osvojila nagradu za najbolju atletičarku cijelog natjecanja.

Imaš li tremu na natjecanjima? Ako da, kako se „boriš“ protiv toga?

Imam pozitivnu tremu, ali kad natjecanje krene trema nestane.

Tko ti je najveća podrška?

Mama koja je stalno uz mene  i tata koji se inače i sam bavio atletikom. Iako je odsutan zbog posla, uvijek smo s njim na pozivu prije natjecanja. Podrška su mi i braća i sestre i vjera u Boga.

Imaš li nekog sportskog uzora? Nekoga tko te motivira da svaki dan ustraješ u treninzima i daješ sve od sebe?

Chase Foster Jackson, Valerie Adams i Valarie Allman.

I za kraj nam reci što ti je cilj za sljedeću sezonu, a što neki dugoročni cilj ili san koji bi željela ostvariti u sportu?

Prvi cilj mi je riješiti ozljedu noge. Planovi za sljedeću sezonu su ispuniti normu za juniorsko Europsko prvenstvo u Tampereu (FIN) i otići na EYOF.  San mi je 2028. sudjelovati na Olimpijskim igrama u Los Angelesu.

Zari prije svega želimo da zaliječi ozljedu i da ostane što duže zdrava kako mogla ispuniti svoje ciljeve i snove, a nas i dalje uveseljavati svojim odličnim rezultatima.