Roko Dimić je mladi i talentirani sprinter iz Osijeka, rođen 2007. godine. Član je Atletskog kluba Slavonija-Žito, a istaknuo se u disciplinama 100 i 200 metara u kojima je ove godine postao prvak Hrvatske do 18 godina, kao i na 60 m u dvorani, također u kategoriji mlađih juniora (do 18 godina).
Ove godine predstavljao je Hrvatsku na Europskom prvenstvu za mlađe juniore u Slovačkoj, gdje je nastupio u utrci na 200 metara. Njegov osobni rekord na 200 metara je 21.55 sekundi, što ga svrstava među obećavajuće mlade atletičare na međunarodnoj sceni.
U nastavku pročitajte intervju s Rokom i bolje ga upoznajte.
Kako i kada si se počeo baviti atletikom, i što te je motiviralo da se posvetiš sprintu?
Počeo sam se baviti atletikom u prvom razredu osnovne škole, 2014. godine, kada sam se htio baviti nečime, a stadion sa stazom je bio najbliži kući. Pošto sam vječito trčao vani po naselju, mama me odlučila upisati.
Kada sam počeo trenirati bio sam kod trenerice Danijele Černić. Nakon nje sam prešao u grupu kod trenera Filipa Grgurića te nakon kod trenerice Marije Meznarić na kratko vrijeme. Na kraju, već zadnje 4 godine, sam kod trenera Saše Šešuma.
Ono što me najviše motiviralo kod sprinta je zapravo adrenalin koji dobijem dok trčim. Uzbuđenje i napetost tih utrka je upravo ono što mi je bilo najviše primamljivo kod njih i što me motiviralo da se posvetim sprintu.
Koji su ti najdraži trenuci ili uspjesi u dosadašnjoj karijeri, i što smatraš najvažnijim postignućem?
Najvažnije postignuće do sada apsolutno smatram rušenjem kadetskog dvoranskog rekorda na 200 m u Beogradu. Taj trenutak čini još ljepšim to što se upravo dogodio 25. prosinca 2022. odnosno na Božić, jer realno, postoji li bolji poklon od toga?
Uz to smatram pozive u kadetske i mlađe juniorske reprezentacije jako bitnima. I na kraju, tu je naravno odlazak na mlađe juniorsko Europsko prvenstvo u Banskoj Bystrici.
Možeš li nam opisati kako izgleda tvoj tipični trening dan i kako balansiraš školu i sport?
Treninzi su uvijek u večernjim satima, a ovisno o smjeni u školi raspoređujem si dan za ostale aktivnosti i obaveze. Nije ni malo lako balansirati školu i sport, pogotovo kao gimnazijalac, ali svejedno uspijevam odraditi sve svoje obaveze. Naravno, moram napomenuti kako i moja gimnazija ima jako puno razumijevanja za moje izostanke zbog natjecanja, treninga i priprema.
S kakvim izazovima si se susretao do sada? Primjerice, jesi li imao kakvih ozljeda i kakvi su uvjeti za trening u Osijeku?
Nažalost sam se susreo s ozljedama više puta. Prvi put u kadetskoj dobi kada sam zbog ozljede lista morao propustiti izborno PH za kadete, a i nedavno (ove godine čak dva puta), ozljede loža na obje noge u vrlo kratkom razdoblju. Unatoč tome sam uspio nastupiti na PH za mlađe juniore gdje sam ostvario odlične rezultate, ali kod druge ozljede sam propustio jedno bitno natjecanje te se loža nije u potpunosti stigla oporaviti do Europskog prvenstva.
U Osijeku nemamo kružnu dvoranu što nam zna stvarati probleme, no naučili smo se snalaziti i odrađujemo sve treninge.
Nedavno si predstavljao Hrvatsku na Europskom prvenstvu za mlađe juniore. Kako si doživio to iskustvo i što si naučio?
To mi je bilo prvo veće natjecanje i stvarno sam uživao u Slovačkoj. Ekipa je bila odlična, svi smo jedni druge podržavali. Ovo natjecanje mi je donijelo jedno jako lijepo i bogato iskustvo koje sigurno nikada neću zaboraviti. Bez obzira na to što nisam bio u top formi (zbog lože) i nisam uspio ostvariti rezultat koji sam želio, Banska Bystrica mi je dala vjetar u leđa i motivaciju da ponovo odem na Europsko prvenstvo i pokušam ostvariti odličan rezultat.
Koje ciljeve imaš za budućnost, bilo u atletici ili izvan nje?
Što se tiče atletike, jako bih volio 2025. otići na Europsko prvenstvo za juniore u Finsku te, logično, što bolje odraditi dvoransku i vanjsku sezonu i otići na još neko veliko natjecanje. Što se tiče ciljeva izvan atletike, želim dobro napisati mature i upisati fakultet koji želim.
Imaš li neku poruku za mlade koji žele ući u atletiku i slijediti tvoj primjer?
Naravno da imam! Najbitnije je od svega da budete uporni i da vjerujete u svoj rad. Ništa ne dolazi preko noći jer iza svakog uspjeha stoji mnogo znoja, suza, odricanja i ljubavi prema onome što radite.
Važno je postavljati si ciljeve ali isto tako i uživati u trenutku. Također se treba okružiti ljudima koji će vam biti najveća podrška, bila to obitelj, treneri, bliski prijatelji… Kroz atletiku sam stvorio toliko novih i lijepih prijateljstava koja su mi donijela ne samo podršku na sportskom terenu, nego i uspomene koje ću pamtiti cijeli život.
Bitno je ne odustajati kada postane teško, neovisno o tome na koje prepreke naiđete, jer upravo tada znate da dajete svoj maksimum u ono što volite. Atletika je mene osobno naučila da uvijek treba biti pošten i da uvijek treba ulagati trud u ono što volite, a najbitnije od svega, kada doživite poraz, da ga dostojanstveno prihvatite.
Roku želimo da u narednim godinama ostvari sve svoje ciljeve, kako na atletskoj stazi, tako i van nje, te da ga u sljedećim sezonama prate odlični rezultati bez ozljeda.