Pred nekoliko dana smo kod našeg u atletici vrijednog Maria u Vrbovcu planirali novi susret vezan za novouređenu atletsku dvoranu. I još dodatno nas dvojice na uobičajenim filekima u Vrbovcu, a prije proljeća i već tradicionalnog roštilja kod tebe na Bilogori. Došao si svojim autom kao i uvijek i u razgovoru i ponašanju nije moglo ni biti slutnje da bi se tako nešto moglo dogoditi.
A ti dogovori kao da i dalje stoje, jer iznenadna i neočekivana tužna vijest kao da nije prava stvarnost.
A kako kada se u dugoj povijesti atletske suradnje s tobom dogovori poštivani desetljećima.
Bio sam mladi natjecatelj, a ti još u gotovo četrdesetim trčao na finalu Kupa u Splitu preko tvojih voljenih prepona, na kojima si bio pobjednik Hanžekovićevog memorijala, a poslije odgojio i desetke dobrih trkača-ica u uvjetima u gradu Bjelovaru za koje si se desetljećima borio da se poprave izgradnjom tartan staze, a pri čemu su te generacije atletskih djelatnika našeg Saveza stalno podržavale.
Tvoja stručnost pala je na plodno tlo osnivanjem atletskog kluba u rodnom gradu pa više tvoji učenici nisu morali nastupati za ASK, Dinamo ili Slavoniju, osim kasnijih prirodnih odlazaka na školovanja.
Dobro sam upoznao tvoju skrb za trenere kada si kao dugogodišnji predsjednik te udruge jedne hladne zime ( a tada nije bilo dvorana i snjegovi su češće padali) nabavio tople jakne za naše licencirane trenere. Ne zaboravljam jer se i sada sjećam njihovog zadovoljstva prilikom preuzimanja istih. Doveo si tu temeljnu udrugu do administrativne perfektnosti, a organizacijom mnogih seminara i do usavršavanja vrijednih pojedinaca. Dobili smo tada u još širokoj atletskoj zajednici priznanje takvog načina rada od njenog predsjednika dr. Ivana Tončeva iz Novog Sada.
Svjedok sam gotovo nevjerojatnih 256 sastanaka Natjecateljske komisije u dva početna mandata od samostalnosti našega Saveza, a ni na jednom od njih nisi izostao (mi ostali smo ipak bili iz Zagreba) putujući svaki ponedjeljak iz Bjelovara. Stvarali smo tada prve propozicije, vršili verifikaciju objekata, analizu natjecanja...nastavivši to kasnije i pod tvojim predsjedanjem u dva mandata organiziravši u našem segmentu atletskog djelovanja ukupno gledajući i tri Europska prvenstva i jedan Svjetski atletski kup. U svemu si težio urednosti i perfekciji, pa smo tako, pored natjecatelja i mi kao članovi komisije morali biti uniformirani, zaprimivši kvalitetna odjela sponzoriranjem tvrtke koju si animirao.
Stvoreno povjerenje nastalo na temeljima klasičnog pedagoškoga rada nisi nikada narušio pa si u mnogim sazivima našega Saveza imao uvijek značajnu ulogu i poštivanje svih predsjednika i njihovih suradnika (od timova Ivana Macanovića, Zdenka Kuzmanića, Borisa Kraljevića, Ivice Gažija, Luciana Sušnja i aktualnog Ivana Veštića). Savez će ići dalje s novim ljudima ka novim uspjesima sazidan na temeljima koje su stvarali ljudi poput tebe dragi naš Zvonko.
Među njima, a da drugi ne zamjere, znam da si se trajno klanjao dvojici zajedničkih prijatelja i učitelja generacija šampiona u Hrvatskoj, Jugoslaviji... poštivanih sve do krajeva Svijeta, do Australije i Čila, Petru-Pedri Goiču i Anti Tešiji. Dvojici ljudi koji su do kraja života do svoje 99-te godina živjeli atletiku. Jednako cijeli život kao i ti Zvonko, pa o tvom drugačijem trajanju od takvoga nikad nisam ni razmišljao. Odlaziš prema njima u društvu kojemu u ime naše atletike i pripadaš, samo po tim kriterijima desetljeće ranije od očekivanog.
Milan Orešković
Foto: Renato Branđolica
