Lana Švarbić članica je atletskog kluba Agram i hrvatska rekorderka u sportskom hodanju u nekoliko disciplina i starosnih kategorija. Vlasnica je rekorda na 10000 m i 10 km hodanje za juniorke, te na 3000 m hodanje i za mlađe seniorke i seniorke u dvorani od ove zime.
Nedavno je s Brunom Erentom debitirala u relativno novoj disciplini, hodačkoj štafeti, u kojoj imaju i mogućnost kvalificirati se za Olimpijske igre u Parizu.
Kako je Lana završila u atletici, točnije u sportskom hodanju, te što bi za nju značio odlazak na Olimpijske igre, pročitajte u nastavku.
Za početak nam reci kako i kada si završila u atletici, točnije u sportskom hodanju? Jesi li sama odabrala tu disciplinu?
Glavni ”krivac” za početak moj atletske karijere je moj bivši profesor tjelesnog iz osnovne škole - prof. Firšt. Ubrzo nakon početka treniranja atletike, klupska trenerica Ljiljana Ćulibrk prepoznala je moj talent za brzo hodanje. Tako da je zapravo brzo hodanje odabralo mene, a ne ja njega.
Po čemu je sportsko hodanje specifično? Što ti se najviše sviđa u toj disciplini?
Specifično je po tome što je to spoj tehnike, izdržljivosti i brzine. Baš zato mi se i sviđa ta disciplina zbog njene kompleksnosti.
Prije nešto manje od mjesec dana nastupila si s Brunom Erentom u relativno novoj atletskoj disciplini- hodačkoj štafeti. Kakvi su dojmovi s tog natjecanja?
Iznimna mi je čast što sam sudjelovala u toj novoj disciplini na tako važnom međunarodnom natjecanju te mi je drago što sam baš nastupila sa iznimno dobrim i talentiranim hrvatskim hodačem Brunom Erentom. Što se tiče same utrke, nisam baš zadovoljna jer smo dosta griješili po pitanju tehnike, ali se nadam da ćemo to popraviti do Svjetskog kupa u Turskoj.
Uskoro i ti i Bruno ponovo skupa nastupate na Svjetskom hodačkom kupu u Antalyji gdje bi mogli izboriti i nastup na Olimpijskim igrama. Što bi za tebe značio odlazak u Pariz i što ti misliš kakve su vam šanse da to ostvarite?
Za mene bi odlazak u Pariz bio ostvarenje snova. Mislim da svi sportaši teže nastupu na tako velikom i važnom natjecanju. Šansa postoji, a mi radimo na tome da bude što veća.
Što smatraš da je potrebno da bi netko bio dobar hodač?
Dobar hodač mora biti strpljiv, uporan, izdržljiv.
Od čega se sve sastoje hodački treninzi?
Hodački treninzi su vrlo slični dugoprugaškim trkačkim treninzima, samo što se jednom tjedno veća pažnja pridodaje hodačkoj tehnici.
Što ti je teže – trčanje ili hodanje?
Hodanje mi je lakše jer ga treniram već 7 godina, ali ni trčanje na duge pruge mi nije problem kad sam u dobroj hodačkoj formi.
Što bi izdvojila kao najljepši sportski trenutak u svojoj karijeri do sada?
Najljepši sportski trenutak u karijeri mi je utrka na 10000 m na stazi u kojoj sam ispunila normu za Svjetsko juniorsko prvenstvo u Kolumbiji.
I za kraj nam još reci kakvi su ti sportski ciljevi za ovu sezonu, ali i za budućnost?
Nadam se što boljem nastupu i rezultatu u Turskoj na Svjetskom Kupu. Što se budućnosti tiče, nadam se nastupiti na što više međunarodnih natjecanja.
