U svijetu sporta, borba protiv dopinga ključna je za očuvanje poštenja, zdravlja sportaša i vjerodostojnosti natjecanja. Iako su tradicionalni oblici dopinga poput anaboličkih steroida i eritropoetina (EPO) dobro poznati, znanstvenici i antidopinške agencije sve više proučavaju nove metode koje se koriste za poboljšanje sportskih performansi.
Jedna od tih metoda je i korištenje ugljičnog monoksida (CO), plina koji u visokim koncentracijama može biti smrtonosan, ali u kontroliranim uvjetima navodno poboljšava fiziološke funkcije relevantne za izdržljivost.
Kako ugljični monoksid utječe na organizam?
Ugljični monoksid se veže na hemoglobin u krvi i tvori karboksihemoglobin, koji smanjuje sposobnost krvi da prenosi kisik. Na prvi pogled, ovo djeluje kao negativan učinak, no istraživanja sugeriraju da niske doze CO mogu imati hormezu – fenomen u kojem mala količina toksina može imati korisne učinke.
Kod sportaša, to se teoretski može manifestirati povećanjem ekspresije proteina uključenih u prilagodbu na hipoksiju (stanje smanjene opskrbe kisikom), slično treninzima na velikim nadmorskim visinama.
Antidopinška regulativa i CO
Svjetska antidopinška agencija (WADA) prati razvoj metoda povezanih s manipulacijom kisika i krvne slike. Iako ugljični monoksid trenutačno nije eksplicitno zabranjen, spada u sivu zonu jer bi njegovo korištenje moglo biti protumačeno kao narušavanje sportskog integriteta.
Manipulacija kisikom i krvnim parametrima nalazi se na popisu zabranjenih metoda (M1), što znači da bi bilo kakva potvrda o korištenju CO u svrhu poboljšanja performansi mogla dovesti do sankcija.
Rizici korištenja ugljičnog monoksida
Iako se spekulira o mogućim koristima, CO nosi ozbiljne zdravstvene rizike. Dugotrajna izloženost može uzrokovati trovanje, oštećenje mozga, kardiovaskularne probleme pa čak i smrt. Također, kontroliranje doze i individualne reakcije organizma na CO izrazito su nepredvidivi, što dodatno povećava opasnost.
Zaključak
Ugljični monoksid je intrigantna tema u kontekstu sportskih performansi, no njegova primjena je krajnje rizična i etički upitna. Sportaši bi trebali biti svjesni ne samo zdravstvenih opasnosti, već i potencijalnih antidopinških posljedica.
