Kako je sve počelo…
Zapadno od Westminstera, u središnjem Londonu, nalazi se kraljevska općina Kensington i Chelsea.
U prošlosti je bio popularan među aristokracijom i članovima visokog društva. Danas je dom velikih georgijanskih kuća, međunarodnih veleposlanstava, luksuznih robnih kuća i jednog od najbogatijih engleskih nogometnih klubova.
Dalje na zapadu, nalaze se ostaci industrije i trgovine koja je pokretala London tijekom industrijskog procvata Velike Britanije. Elektrana Lots Road i pristanište Chelsea još uvijek stoje istaknuto i ponosno na sjevernoj obali Temze. Ovo je vrlo vjerojatno rodno mjesto dvoranske atletike. Početkom 1800-tih, ovaj mali kutak Chelseaja poznat je kao Stadion i bio je dio imanja obližnje Cremorne House.
U 1820-ima, barun koji je posjedovao Cremorne House vodio je "nauk i praksu vještih i muževnih vježbi" na Stadionu - točnije, streljanje, mačevanje i boksanje.
Sportska aktivnost pretvorila se u opću razonodu. Cremorne Pleasure Gardens - uređeni park koji sadrži cirkus, kazalište, zoološki vrt, kuglanu i streljanu - otvoren je na istom mjestu 1845. godine. Ulaz je koštao šiling, a prema izdanju Illustrated London News iz 1851., to je bilo mjesto gdje su Londonci mogli "ostaviti svoju stidljivost kod kuće".
Osim glazbenih paviljona i kazališta, Cremorne Gardens sadržavao je Ashburnham Hall gdje je održan i prvi dvoranski atletski miting.
Moderne atletske dvorane su sjajne, futurističke kreacije; sa stazama visoke tehnologije i posebno dizajniranim borilištima postavljenim u arenama sa sjedećim mjestima. Prvo atletsko natjecanje u Ashburnham Hallu bio je na brzinu dogovoren događaj, a prema tome i ne baš najbolje organiziran i nimalo sličan atletskim mitinzima kakve danas gledamo.
Cremorne Gardens su već prije toga održavali 'turnire'. Novinarski izvještaji opisuju te prve „turnire“ više kao događaje organiziranog razvrata, nego kao sportska natjecanja.
Srećom, atletski mitinzi su već od 7. studenog 1863. mnogo više nalikovali na sportska natjecanja kakva danas znamo. Zapadni londonski veslački klub organizirao je večer atletike u Ashburnham Hallu osvijetljenoj plinskim svjetlom. Nije to bilo natjecanje s „gustom“ satnicom, na rasporedu su bile samo četiri trkačke discipline i natjecanje u troskoku, niti se pretvorilo u redoviti susret. S obzirom na ometanja susjednih vrtova za razonodu, možda to i nije preveliko iznenađenje.
Nažalost, danas od te prve dvorane nema više ničega, a nema ni puno ostataka Cremorne Pleasure Gardens vrtova.
Ashburnham Road prolazi tamo gdje je nekoć stajala Ashburnham Hall. Mali travnati trg zadržao je naziv Cremorne Gardens i sadrži izvorna željezna vrata vrtova, a ulica Stadium Street nema stadion, već samo šarmantne viktorijanske terase.
Iako taj prvi dvoranski miting nije ponovo organiziran, rođeno je novo poglavlje u eri moderne atletike. Pet godina kasnije, u New Yorku je održan prvi američki dvoranski miting i, s te strane Atlantika, dvoranska atletika je počela prosperirati.
Početak moderne dvoranske atletike
Prvo službeno nacionalno prvenstvo u dvorani održano je 1906. u Madison Square Gardenu. Ondje su se također održavale godišnje Millrose Games od 1914. do 2011. (od tada su premještene u Armory u Washington Heightsu, na sjevernom Manhattanu).
Iako je u Europi nedostajalo prikladnih dvorana, dvoranska atletika postala je popularnija početkom 20. stoljeća kada su se i redovito počeli održavati dvoranski mitinzi. Prvo kontinentalno prvenstvo bilo je europsko, a održano je u Dortmundu u Njemačkoj 1966. godine.
Prvo svjetsko prvenstvo održano je u Parizu 1985. godine, a bila je to ideja bivšeg predsjednika IAAF-a Prima Nebiola. Na tom prvom svjetskom prvenstvu nastupili su budući svjetski rekorderi poput Sergeya Bubke, Marite Koch, Javiera Sotomayora i Patrika Sjöberga.
Dvije godine kasnije, prvenstvo je održano u Indianapolisu, i od tada se održavaju svake dvije godine. (Svjetsko prvenstvo se održalo zaredom 2003. i 2004. godine jer se tada godina održavanja promijenila s neparne na parnu).
Kao i njeni neobični, posebni počeci, dvoranska atletika zadržava svoju posebnu kvalitetu i čar. Mnogi sportaši preferiraju dvoranska natjecanja (zbog vremenskih uvjeta primarno), dok je za druge dvoranska sezona samo odskočna daska za uspjeh na otvorenom.
Od prvog dvoranskog mitinga, koji je bio prije više od 150 godina, danas gotovo ništa nije ostalo, ali njegovo naslijeđe i dalje živi. Od skromnih početaka do danas, format dvoranskih mitinga razvio se u globalna i dobro poznata natjecanja koja prati publika u cijelom svijetu, a koja okupljaju najveće atletske zvijezde današnjice.
