Iva Mažar nova je hrvatska atletska mlada nada koja nastupa za AK Moslavina iz Kutine i trenira pod vodstvom trenera Ivana Desića.
Iako Iva još nema punih 13 godina, pokazala je da se jednako uspješno nosi i sa starijima od sebe. I to čak 4 i 5 godina starijim djevojkama. Osim što je ove godine postavila mlađe kadetske rekorde na 800 metara u dvorani, te na 800 m, 1000 m na otvorenom, postavila je kadetske rekorde na 1500 m zapreke i u štafeti 600-200-400-800.
Uz to je postala mlađe kadetska prvakinja Hrvatske na 300 m i 1000 m, kadetska prvakinja na 1500 m u dvorani, te mlađe juniorska prvakinja Hrvatske na 1500 m i 3000 m.
U nastavku vam donosimo intervju kako bi bolje upoznali Ivu.
Iva, za početak nam reci kada i gdje si počela trenirati atletiku? Što te najviše privuklo u ovaj sport?
"Od kada sam prohodala, bila sam u dvorani. Do svoga prvog razreda trenirala sam taekwondo u Dubravi, trener mi je bio tata Ivan. Kada sam krenula u 1. razred postalo je naporno putovati pa sam se odlučila po preporuci roditelja upisati atletiku kod trenerice Senke. Kod nje sam trenirala do 3. razreda i onda sam počela kod trenera Ivana gdje sam i danas i jako sam zadovoljna. Volim trčanje."
Ove si godine postala prvakinja Hrvatske u disciplinama od 300 m do 3000 m. Pokazala si da ti sve „leži“, no možeš li ipak izdvojiti najdražu disciplinu?
"Najdraže discipline su mi 1500 m i 1500 m zapreke. Volim dužinu."
Što najviše voliš raditi na treninzima, a što najmanje?
"Tijekom treniranja nekako najmanje volim sprint i brzinsku izdržljivost, dok je ono što me najviše ispunjava trčanje na duže staze."
S obzirom na to da treniraš šest puta tjedno, stižeš li uz treninge ispunjavati sve svoje školske obaveze na vrijeme?
"Nije mi naporno izvršavati sve svoje školske obveze jer gledam da učim svakodnevno tako da sve stignem. Odlična sam učenica."
Svi znamo da je sve lakše uz pravu podršku i navijače. Tko su tvoji najvjerniji navijači i najveća podrška?
"Najveća podrška mi je moja obitelj. Na svakoj utrci je moja mama Kristina i sestra Mila, dok brat Jakov rijetko pošto je nogometaš i uvijek ima utakmice dok ja trčim. Naravno, treneri su uvijek uz mene što mi puno znači. Svakako bih spomenula i tatu Ivana, tetu Marinu, tetka Ivana i djeda Ivana."
Imaš li nekog sportskog uzora? Ako da, zašto baš ta osoba?
"Uzor su mi hrvatske atletičarke: Matea Parlov, Jana Koščak i Vita Barbić jer su mlade i toliko uspješne."
Tek trebaš napuniti 13 godina, a već si osvojila puno medalja kako na prvenstvima Hrvatske, tako i na međunarodnim natjecanjima, više puta postavljala hrvatske rekorde, nastupila na „Hanžeku“, proglašena si za najbolju kadetkinju Hrvatske…. Možeš li nešto od toga izdvojiti kao najdraži sportski trenutak do sada?
"Najdraži sportski trenutci su mi postavljanje novog hrvatskog rekorda i naravno zlato na prvenstvima Hrvatske."
Koji je tvoj sportski cilj, odnosno san?
"Sportski san mi je san svakog sportaša: Olimpijske igre."
Pred nama je kadetski Peteromeč u Zagrebu na kojem ćeš imati jaku konkurenciju na 1500 m zapreke. Misliš li da možemo opet gledati novi hrvatski kadetski rekord?
"Veselim se Peteromeču i dati ću sve od sebe kao i uvijek do sada. Bitno mi je da na kraju utrke budem zadovoljna sa sobom i rezultatom. Tome nas trener uvijek uči."
Ivi još jednom čestitamo na svim dosadašnjim uspjesima i nadamo se da će nastaviti istim tempom u budućnosti. Želimo joj sreću na predstojećem Peteromeču i veselimo se svim njenim budućim trkama.
