Stadionska atletika

Filip Pravdica - peti atletičar s "ulaznicom" za Pariz

Details: Svi 16

Filip Pravdica član je HAAK Mladost koji je od nedavno novi hrvatski rekorder u skoku u dalj.

Naime, na mitingu u Kranju, 11. svibnja, u posljednjoj je seriji skočio nevjerojatnih 8,35 m čime je postao peti hrvatski atletičar s normom za Olimpijske igre u Parizu. O kvaliteti njegovog rezultata govori i podatak da je to trenutno treći rezultat na svijetu, a drugi u Europi.

Kako je doživio trenutak kad je na semaforu vidio rezultat i što su mu daljnji ciljevi, pročitajte u nastavku teksta.

Sad kad su se malo dojmovi slegnuli, reci nam kako se osjećaš nakon tog fenomenalnog rezultata u Kranju?

Nakon ovakvog rezultata, ne znam što ću sa sobom. Pozivi novinara na dnevnoj bazi, imao sam preko 15 razgovora za novine, već nakon 8,15 je krenula eskalirati situacija, odradio sam 5-6 snimanja za različite televizije i još me čeka njih nekoliko. Glavni cilj je sad smiriti situaciju i mirno ići prema Europskom prvenstvu. Nisam još ni uspio razmotriti veličinu toga što sam napravio, tako da dubinu toga ću saznati kako tjedni budu prolazili. Sad još nisam u mogućnosti mirno sjesti.

Već si na prvom mitingu u sezoni, u Dubaiju, skočio 8,15 što je bila odlična uvertira u sezonu i pokazatelj da si zaista spreman za velike dalje, no jesi li vjerovao da si spreman za 8,35?

8,35 nisam mogao ni sanjati, no svi treneri koji su me trenirali su stalno govorili da to imam u nogama.

Uz ovaj skok sam imao i 7,98 s 25 cm do mjesta odraza i 7,66 s 40 cm od mjesta odraza, tako da su serije prije dobro nagovještale. No kada se skoči i dalje izgleda nerealno.

FOTO: Peter Kastelic / AZS

S obzirom na ovakav početak sezone, jesu li ti porasli „apetiti“? Što ti je sada glavni fokus?

Fokus je održati rezultat, raditi na tehničkim elementima koji još nisu savršeno posloženi i čekati možda i dulji skok.

Ne bih jedino htio izgubiti poštovanje prema skokovima između 8,00 i 8,10, te biti nezadovoljan kada ih ponovno ostvarim. Apetiti uvijek rastu, ali 8 metara je uvijek lijepo vidjeti na tabeli, neovisno o brojevima koji idu uz njega i tako treba i ostati.

Osim što si atletičar, ujedno si i trener u HAAK Mladosti. Kako se uspijevaš organizirati da sve stigneš? Odraditi i svoj trening, trening sa svojim sportašima, imati vremena za djevojku i život van atletskom stadiona?

Dobro organizirana satnica je ključ. Moji sportaši me isto podupiru i razumiju s čime se moram nostiti. Pozitivna atmosfera vlada u grupi, pa me iz tog razloga uopće emotivno ne troši odlazak na trening.

Cura ima posebnu ulogu cijeloj priči. Sudjeluje u mojem radu te uvijek možemo naći vrijeme jedno za drugo, a s obzirom da zajedno živimo, lakše je i organizirati zajedničko vrijeme. Potpora je u svakom pogledu.

Motivira li te dodatno kad vidiš da tvoji mladi sportaši postižu odlične rezultate, ruše osobne rekorde i ispunjavaju norme za velika natjecanja?

Rezultati mojih sportaša me vesele više nego moji rezultati. Zahvalnost koju imaju u očima je nešto čemu svaki trener teži jer vas ispuni pozitivnom energijom.

Biti na tribinama prilikom njihovog nastupa je veći stres nego nastupati na Svjetskom seniorskom prvenstvu, a kada ispune normu osjećam se ponosnijim nego kada ja skočim. Potrudio sam se napraviti obitelj unutar kluba i grupe, gdje na kraju i kada nema rezultata imaju razlog da dolaze i guraju granice jedni zbog drugih.

Kroz svoju si karijeru prošao i brojne ozljede i dvije operacije kuka, a sigurno si imao i neke krize zbog toga kao i svaki sportaš koji prolazi kroz nešto takvo. Kako si se „izvukao“ iz tih loših dana ili kriza u kojima si možda pomišljao i na odustajanje?

Ozlijede nisu bile lagana stepenica, ono sto me vraćalo su bili drugi sportaši, ljudi koji su mi ispunjavali vrijeme i koje smatram prijateljima. Mislim da je i taj socijalni dio glavna stavka koja privuče, a u konačnici i zadrži ljude u sportu, te to mora biti glavna misija atletike. Stvoriti zajednicu gdje se ljudi prepoznaju i ugodno im je biti dio toga.

Što je potrebno za ovakav rezultat? Jesi li nešto promijenio u treningu ili životu što je možda utjecalo na to da si napravio ovakav iskorak?

Prolazim kroz spise, tražim različitosti, ali ih nema. Moj zaključak je kontinuitet i doziranje opterećenja. Mislim da nakon 15 godina, akumulacija treninga je jednostavno eskalirala s rezultatom. Naravno, uz fokus na tehniku koja je imala podosta promjena.

I za kraj nam još reci imaš li kakvu poruku za mlade, ali i one možda malo starije, koji su u sportu i hvataju svoje ciljeve i snove?

Što sam stariji, tako vidim jedan algoritam koji se ponavalja, Bog sve prati i sve gleda. Svaki uložen trud će se vratiti u jednom ili drugom obliku. Korist i zadovoljstvo koju sportaši traže nije uvijek manifestirana kroz rezultate, već kroz ono sto će ti biti potrebno u tom trenutku u životu. A onda će u jednom trenutku i rezultat to sve popratiti.

Filipu možemo samo još jednom čestitati na uspjesima i poželjeti puno sreće na privatnom i sportskom putu, još puno skokova preko 8 metara, te da ga uz sve to prati zdravlje i pozitivan duh.