Nakon svog impresivnog nastupa na Europskom atletskom U18 prvenstvu u Banskoj Bystrici, gdje je osvojila zlato u bacanju koplja s vodećim rezultatom na svjetskoj U18 ljestvici od 61,07 m i broncu u bacanju diska s 49,50 m, Vita Barbić bila je i nadomak medalje na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Limi osvojivši odlično četvrto mjesto s djevojkama starijim od sebe dvije godine.
Ova svestrana sedamnaestogodišnja Hrvatica energična je osoba koja spaja nekonvencionalan i tradicionalniji pristup.
Natjecanje u više atletskih disciplina nije neuobičajeno, ali njezina posvećenost bacanju koplja i diska istovremeno je rijetka.
Bez presedana na međunarodnoj razini
Još više, uspjeh u obje discipline na međunarodnoj razini, kao što je to postigla u Banskoj Bystrici, gotovo je bez presedana u modernom dobu.
"Stvarno ne znam nikoga drugog," priznaje artikulirana bacačica kad su je pitali zna li za druge atletičare koji balansiraju iste dvije discipline.
"Znam ljude koji kombiniraju bacanje diska i kugle ili koplja i kugle, ali disk i koplje zajedno, to je jedinstveno. Uživam u više disciplina koje su različite. Mogu testirati koja ide bolje i isprobati nešto novo jer se stvari uvijek mijenjaju u obje discipline.
Neki ljudi misle da jedna disciplina slabi drugu. Ali za mene to nije bio slučaj. Obje idu odlično. Zapravo, kad dosegneš razinu savršene tehnike, vrlo je lako kombinirati više disciplina. Meni to nije tako teško. Toliko to volim da ne mogu ni opisati."
Zaljubljivanje u atletiku
Vita je ušla u sport na konvencionalan način kroz svoj lokalni klub u rodnom Zagrebu, dok je odrastala.
"Počela sam se baviti atletikom sa pet ili šest godina," prisjetila se. "Jednog smo dana išli u park i moja sestra je vidjela reklamu koja je govorila: 'pridruži se najboljem atletskom klubu u našoj zemlji.' Nakon mjesec dana nagovaranja da probam, a ja sam govorila 'ne, ne, ne', napokon sam otišla. I onda sam se na prvom treningu zaljubila u sport."
"Bilo je nevjerojatno, bilo je to nešto novo za mene, mogla sam birati između više disciplina, a ja sam otkrila bacanja i svog trenera, koji me odmah uzeo pod svoje okrilje i zajedno smo već više od šest godina. To je bilo nevjerojatno putovanje i želim to nastaviti."
Hrvatska ima bogatu tradiciju u bacanjima s imenima poput dvostruke olimpijske, svjetske i sedmerostruke europske zlatne medaljašice Sandre Elkašević, olimpijske pobjednice u bacanju koplja iz 2016. Sare Kolak, europskog prvaka u bacanju kugle iz 2022. Filipa Mihaljevića te svjetskog prvaka u bacanju diska na U20 prvenstvu 2014. godine Martina Markovića, koji dolazi iz istog kluba kao Barbić u Zagrebu.
No, Barbić s veseljem prihvaća pozornost i očekivanja vezana uz hrvatske bacače.
"Definitivno nije pritisak," kaže kad su je pitali kako je biti perspektiva u bacanjima za Hrvatsku. "Kao bacači, imamo stvarno dobro okruženje za trening. Imamo jedno mjesto na obali gdje svi idemo na pripreme i imamo sve što nam je potrebno. Svi smo dobri. Ali možemo se međusobno poticati da budemo još bolji. Tako da mislim da je nevjerojatna stvar imati nasljeđe bacača u povijesti naše zemlje."
Dugoročni planovi
Iako bi Barbić mogla biti meta američkih sveučilišta koja traže talente za svoj sustav, za sada je zadovoljna u svojoj domovini.
"Moje ambicije su otići na neki dobar fakultet," komentirala je Barbić, čija starija sestra Klara, skakačica u vis i troskoka, pohađa prvu godinu prestižnog Sveučilišta Harvard.
"Stvarno razmišljam o ostanku u Hrvatskoj, jer imam svog trenera i mislim da Hrvatska ima sve što ti treba. Tako da ću ostati ovdje i graditi svoju karijeru. Želim trajati do seniorske kategorije. Želim ostati u ovom sportu i baviti se njime što duže mogu."
Izvan atletike, Barbić također uživa u rukometu i košarci. No, ima i jedan neobičan hobi koji pokazuje njezin nekonvencionalan pristup.
"Slikam mnogo slika inspiriranih atletikom," rekla je. "Kroz umjetnost sam uspjela vidjeti kako bi tehnika trebala izgledati izvana, u usporedbi s onim što osjećam iznutra dok bacam.“
"Kroz svoju umjetnost pokušavam unaprijediti svoju tehniku i postati još bolja. Slikam druge sportaše. Ponekad slikam sebe, ali stvarno volim slikati druge. Ne želim se previše fokusirati na sebe. Zato slikam najbolje bacače koplja, poput Johannesa Vettera, Marije Andrejczyk, Stevea Backleyja. Moj trener kaže da imaju dobru tehniku i pokušavam shvatiti što oni rade.“
"Ne pokazujem svoju umjetnost nikome, samo visi u mojoj sobi. Pokazala sam svoje slike samo nekim bliskim osobama."
Ova svestrana tinejdžerica već je pokazala svoju umjetničku stranu kako unutar, tako i izvan atletskog borilišta, a slika koju slika svojim uspjesima pokazuje da bi njena budućnost mogla biti obojana zlatom…
Izvor: European Athletics