U današnjem tekstu vam donosimo intervju s Jankom Kišakom – vrlo talentiranim i perspektivnim preponašem. Janko je član AK Slobode iz Varaždina i trenira po vodstvom Patrika Koščaka.
Janko je aktualni prvak Balkana na 110 m prepone, srebrni s prošlogodišnjeg EYOF-a u istoj disciplini i vlasnik nekoliko državnih rekorda u više disciplina i starosnih kategorija. Ima državne rekorde za mlađe juniore na 60 m prepone, 110 m prepone i 400 m prepone, juniorski rekord na 60 m prepone i 110 m prepone, te je bio član 4x200 m štafete koja je istrčala državni seniorski rekord i u dvorani i na otvorenom.
Prošle godine je imao kratku „pauzu“ nakon koje se vratio još bolji. Što kaže o svojim počecima i planovima za budućnost, pročitajte u nastavku.
Kako i kada si počeo trenirati atletiku? I kako je odluka „pala“ baš na 110 m prepone?
Počeo sam trenirati atletiku u 1. razredu osnovne škole i kako sam trenirao, tako mi se sve više počeo sviđati taj sport. Kada sam došao kod trenera Patrika Koščaka, sve više su mi se počele sviđati prepone, a rezultati su krenuli uzlaznom putanjom.
Prošle si godine imao i kratak „predah“, odnosno pauzu od treniranja. Što se bio uzrok tome? Jesi li tada razmišljao da se potpuno prestaneš baviti atletikom?
Da, prestao sam trenirati na kratko zato što sam se htio posvetiti nekim drugim stvarima, ali na kraju sam se ipak odlučio vratiti atletici.
Što je na kraju presudilo da se ipak vratiš na atletsku stazu?
Dosta stvari me vuklo nazad, ali nedvojbeno najviše ekipa iz atletike.
Nakon „pauze“ si se odlično snašao i na mlađe juniorskim i juniorskim preponama što potvrđuju državni rekordi koje si postavio na 110 m prepone u obje kategorije. Kako se snalaziš na seniorskoj visini pošto se kaže da su seniorske prepone jedna sasvim druga priča? Kada možemo očekivati tvoju prvu utrku na 110 m prepone na seniorskoj visini?
Dobro se snalazim i na seniorskim preponama, no treba mi još malo prakse na seniorskoj visini. Sve u svemu, veselim se budućim utrkama na seniorskim preponama, a prvu trku na njima neću imati još ove sezone zbog brojnih natjecanja na juniorskim preponama.
S obzirom na to da si prošle godine istrčao državni rekord i na 400 m prepone, razmišljaš li o promjeni discipline u budućnosti?
Iskreno, ne bih želio trčati 400 prepone. 110 m prepone mi je ipak draže i htio bih se posvetiti toj disciplini.
Što bi izdvojio kao najdraži trenutak u svojoj sportskoj karijeri?
Definitivno bih izdvojio svoj prvi državni rekord, a to je bio na 80 m prepone u Splitu.
`Ajmo sad malo o životu vam atletike. Školuješ se za stolara (ako se ne varam). Je li to nešto u čemu se možda vidiš u budućnosti?
Ne, ne bih htio biti stolar u budućnosti. Htio bih se posvetiti nečemu što ja volim i uživam raditi.
Jesi li razmišljao što ćeš nakon srednje škole? Hoćeš li se kao tvoji klupski kolege Klara i Roko preseliti u Zagreb zbog fakulteta ili imaš drugačije planove?
Ne, faks me ne interesira, radije bi išao odmah raditi.
A kakvi su ti sportski planovi za nastavak karijere?
Iskreno, i nemam neke posebne planove. Idemo korak po korak, pa ćemo vidjeti kakve rezultate će vrijeme donijeti.
I za kraj nam reci što bi radije – istrčao svjetski rekord ili osvojio olimpijsko zlato?
Olimpijsko zlato, naravno, zbog toga što vam olimpijsko zlato nitko ne može oduzeti, a svjetski rekord će „pasti“ kad-tad.
