Lorena Faktor članica je AK Slavonija – Žito, trenira pod vodstvom trenera Saše Šešuma, a ove sezone postala je prvakinja Hrvatske na 60 m za mlađe seniorke u dvorani, te viceprvakinja države u istoj disciplini u kategoriji seniorki.
Glavna disciplina su joj 100 i 60 m prepone, a prošle sezone na otvorenom napravila je najveći iskorak u rezultatima. U gotovo svim disciplinama drastično je popravila osobne rekorde, a isti trend nastavila je i ove godine u dvorani.
Što je glavni uzrok njenog napretka, pročitajte u nastavku.
Lorena, za početak nam reci kako si zadovoljna s dvoranskim dijelom sezone?
Jako sam zadovoljna dvoranskom sezonom te osvojenim medaljama, ulaskom u reprezentaciju i općenito početkom ove godine. Naporno radili kako bih napredovala i postizala što bolje rezultate.
Što bi navela kao glavni razlog tvog iskoraka u rezultatima, odnosno napretka u prošloj sezoni koji se nastavio i ove godine u dvorani?
Glavni razlog napretka je naporan rad, bolja prehrana i uz to mentalni treninzi. Jedan od razloga je veliko povjerenje između mene i moga trenera Saše Šešuma bez kojeg ovi rezultati ne bi bili mogući, a isto tako zasluge idu i Sandri Đurijanček, mojoj mentalnoj trenerici.
Jesi li oduvijek znala da ćeš trčati prepone ili je to došlo spontano?
U početku sam bila skakačica u dalj i u vis i to su bile moje discipline kao mlađoj kadetkinji, te sam tada trenirala kod trenerice Marije Meznarić. U jednome trenutku odlučila je da probamo 60 m prepone i tu se stvorila velika ljubav između mene i prepona. Kao kadetkinja došla sam u ruke Saše Šešuma koji je dijelio istu strast prema preponama kao i ja i tu je krenuo naš put.
Je li atletika bila tvoj prvi sport?
Atletika je bila moj prvi sport i moja prva ljubav. Kad sam bila mala, moji roditelji su voljeli pratiti atletiku i tako sam i ja zajedno s njima. Atletikom sam se počela baviti 2012. kada me tata odveo na stadion „Gradski vrt“ gdje je bio u tijeku trening svih kategorija u AK „Slavonija-Žito“. Kako nismo znali u koju skupinu pripadam, tata je otišao do prvog trenera i pitao ga može li Lorena trenirati. Taj trener je bio Zoran Tadić koji je trenirao svoju grupu juniora i on je rekao da nema problema. I tako sam odradila svoj prvi trening s juniorima iako sam bila tek početnica. Drugi dan kad smo došli na trening, došao je trener Filip Grgurić i rekao da pripadam u njegovu grupu. Kod njega sam trenirala dvije godine i već na prvom natjecanju osvojila zlatnu medalju na dvoranskoj ligi 2013. i od tada brojim preko 100 medalja na raznim natjecanjima, od kojih su više od 50 s državnih prvenstava.
Kakve treninge najviše voliš, a što ti je najteže?
Najdraži su mi treninzi u natjecateljskom periodu, odnosno sport specifični treninzi, kada se pripremamo za natjecanja i svatko radi svoju disciplinu, a najteži, ali i u isto vrijeme i najdraži mi je period bazičnih priprema gdje radimo na stjecanju izdržljivosti i kondiciji.
Uz svakodnevne treninge, još si i student. Što studiraš i stigneš li na vrijeme ispunjavati fakultetske obaveze?
Studiram kineziologiju u Osijeku i moram priznati da je teško uskladiti fakultet i atletiku, pogotovo jer sam često na putovanjima, ali nije nemoguće. Imam veliku podršku svojih kolega koji mi šalju materijale kad sam odsutna, a i profesori imaju razumijevanja za izostanke s predavanja.
Koji sportski trenutak u svojoj karijeri do sada bi izdvojila kao najdraži?
Izdvojila bih Svjetske sportske igre mladih 2018. godine u Izraelu na koje smo išle Melani Bosić, Iva Akmadžić, Nikolina Ćosić i ja, te smo bile srebrne u štafeti 4x100 metara, a uz to sam bila i brončana na skoku u vis.
Izdvojila bih i seniorsko Prvenstvo Balkana ove godine u Istanbulu koje mi je bilo prvo veće ozbiljnije natjecanje s kojim sam bila jako zadovoljna. Bila sam sedma na 60 metara i srebrna u štafeti 4x400 metara zajedno s Andrijašević, Galić i Milić.
S obzirom na rezultate postignute u zadnjih godinu dana, što možemo očekivati od tebe u ljetnom dijelu sezone? Kakvi su ciljevi?
Ciljevi za ovu godinu su mi ispuniti normu za Mediteranske igre koje će se održati u Ismailiji (Egipat) i za Europsko mlađe seniorsko prvenstvo koje će se sljedeće godine održati u Bergenu (Norveška). Pored toga radim na tome da napredujem kako bih mogla ostvariti što bolje rezultate i osobne rekorde.
I za kraj nam reci kada i gdje „otvaraš“ sezonu?
Sezonu otvaram na mitingu AK Slavonija Žito koji će se održati 27.4., a prvo veće natjecanje koje željno iščekujemo je Prvenstvo Hrvatske u štafetama za koje imamo velika očekivanja.
Loreni želimo uspješan nastavak sezone uz puno osobnih rekorda i ostvarenje postavljenih ciljeva!