Noa Žele mladi je hrvatski atletičar, rođen 2009. godine, specijaliziran za srednje i duge pruge. Član je Atletskog kluba Agram i drži nekoliko nacionalnih rekorda u svojoj dobnoj kategoriji.
Ove godine postavio je državne rekorde za kadete na 2000 m i 3 km na otvorenom, a nedavno je istrčao i novi hrvatski kadetski rekord na 3000 m u dvorani čime je postao prvi kadet u hrvatskoj povijesti koji je ovu dionicu istrčao ispod 9 minuta.
Njegov napredak i rezultati čine ga jednim od perspektivnijih mladih atletičara u Hrvatskoj.
U nastavku pročitajte intervju s Noom i saznajte kako je započeo svoju atletsku karijeru, što još voli osim trčanja, te gdje se vidi za nekoliko godina.
Kako si započeo svoju atletsku karijeru? Tko te inspirirao da se počneš baviti trčanjem?
Moja ljubav prema atletici krenula je kad sam imao oko pet godina. S tatom sam krenuo lagano trčati na Jarunu i planinariti po Sljemenu. Od tada sam jako zavolio trčanje i prirodu. Kad sam bio manji, trenirao sam triatlon i uvijek sam na trčanju bio znatno bolji od drugih, te sam se tako odlučio za trčanje.
Koji je trenutak tvoje dosadašnje karijere ostavio na tebe najveći dojam i zašto?
Na mene je najviše ostavilo dojam kada sam saznao da sam na 3000 m u 2023. godini bio najbrži na svijetu u svom godištu. To me jako motiviralo i dalo mi je nadu da mogu biti jako dobar u atletici.
Treniraš u Atletskom klubu Agram – kako izgleda tvoj tipičan trening i koji ti je dio najizazovniji?
Tipičan trening sastoji se od zagrijavanja koje uključuje lagano trčanje, vježbice i ubrzanja. Glavni dio treninga obično su dionice, a nakon dionica je lagano rastrčavanje. Najizazovniji su mi treninzi brzine i sprinta. Smatram da u tom području imam najviše prostora za napredak.
Postavio si nekoliko hrvatskih rekorda u svojoj dobnoj kategoriji. Kako se nosiš s pritiskom i očekivanjima da nastaviš u istom ritmu i dalje?
Ne osjećam dodatni pritisak zbog toga, meni je bitno da uvijek dam sve od sebe i sve će doći na svoje mjesto. Uvijek pokušavam biti najbolja verzija sebe i tražim područja u kojima imam prostora za poboljšanje. Naučio sam da napredak nije linearan te da ima puno uspona i padova.
Kako balansiraš školske obaveze i intenzivne treninge? Imaš li podršku obitelji, prijatelja i škole?
Uz iscrpljujuće treninge nastojim biti odličan u školi, što je često jako naporno. Moja obitelj me uvijek podržava u svim mojim odlukama, kao i prijatelji koji su mi velika podrška i motivacija za daljnje uspjehe. Pohađam sportski odjel gimnazije Prirodoslovne škole Vladimira Preloga. U razredu smo svi sportaši i međusobno se potičemo i pomažemo.
Postoji li neki trkač koji ti je uzor?
Moj uzor je Mo Farah. Pogledao sam film o njemu i jako me inspirirao. Imao je dosta teško djetinjstvo te je unatoč svemu uz veliki trud i rad uspio postati najbolji na Svijetu. Jako volim gledati Farah-ove utrke zbog njegove pametne taktike.
Kako se pripremaš za velika natjecanja, i mentalno i fizički? Imaš li posebne rituale prije trke?
Priprema za utrku kreće dan prije same utrke. Taj dan puno odmaram i navečer se odem malo prošetati. Također, večer prije uvijek se tuširam hladnim tušem i dobro se istegnem prije spavanja. Na dan utrke za ručak uvijek jedem piletinu i tjesteninu te se istežem.
Osim u utrkama na stazi i cesti, ove godine sudjelovao si u na trail utrci UTMB Mont-Blanc 2024. Možeš li nam malo opisati to iskustvo?
Bilo je to novo iskustvo za mene. Inače često volim trčati na Sljemenu i trail terenu. Natjecao sam se na utrci YCC (U16) i osvojio prvo i drugo mjesto na utrkama. Drugo mjesto sam osvojio prvi dan u Courmayeuru, Italija, a drugi dan sam osvojio prvo mjesto u Chamonixu, Francuska. Te utrke su u sklopu finala najveće trail lige na svijetu - UTMB. Konkurencija je bila velika na obje utrke s natjecateljima iz 15 različitih zemalja. Nisam se baš pripremao za velike uspone, pa su me poprilično iznenadili. Definitivno su mi najveći problem zadavale tehnički zahtjevne nizbrdice. U budućnosti bih definitivno htio trčati još trail utrka.
Imaš li neki hobi ili aktivnost koja ti pomaže opustiti se i napuniti baterije?
Jako se volim baviti fotografijom, snimanjem te video editingom. Kad imam slobodnog vremena, odem na Jarun fotografirati. To mi pomaže da se opustim i maknem od užurbanog tempa škole i treninga.
Jako volim i putovanja gdje redovito joggiram što je odličan način za upoznati nove sredine. Uvijek uhvatim priliku natjecati se, ako na putovanjima bude nekakva utrka. Tako sam prije nekoliko dana pobijedio na utrci na 10 kilometara u Central Parku u New Yorku. Na takvim utrkama uvijek upoznam puno ljudi sličnih interesa.
Koji su ti ciljevi atletici za sljedeću sezonu, ali i dugoročno? U kojoj se disciplini vidiš u budućnosti?
Sljedeće sezone bih volio otići na EYOF i tamo probati ostvariti neki bolji rezultat. Jedan od dugoročnih ciljeva u budućnosti bi mi bio predstavljati Hrvatsku na nekom većem svjetskom natjecanju. Trenutačno se vidim u srednjim prugama, a u budućnosti bih se volio okušati i na duljim dionicama.
I za kraj, što bi savjetovao svojim vršnjacima koji razmišljaju o ulasku u svijet atletike?
Savjetovao bih im da uđu u svijet atletike jer za svakoga ima nešto što mu se može svidjeti. U atletici se lako može pratiti napredak, što je jako motivirajuće. Uz treninge i natjecanja može se steći puno novih prijatelja sa sličnim interesima.
Noa Žele svojim iznimnim talentom, predanošću i nevjerojatnim uspjesima već sada pokazuje da je pred njim svijetla budućnost u atletici, a njegov napredak može biti inspiracija svim mladim sportašima koji teže ostvarenju svojih snova.