Na nedavno održanom Prvenstvu Hrvatske za mlađe juniore zasjao je jedan mladi sprinter iz Zagreba – Tin Malec, član Atletskog kluba Agram. Sa samo 16 godina Tin je postao najuspješniji pojedinac prvenstva, osvojivši čak četiri zlatne medalje – u utrkama na 100 i 200 metara te u štafetama 4x100 i 100-200-300-400 metara.
Ove godine ostvario je i važan osobni i atletski iskorak – prvi put je istrčao 100 metara ispod 11 sekundi. U razgovoru s Tinom saznali smo više o njegovim treninzima, uspjesima, planovima i životu izvan atletske staze.
Tin, čestitke na sjajnom nastupu na Prvenstvu Hrvatske za mlađe juniore! Kako si se osjećao nakon što si osvojio čak četiri zlatne medalje? Jesi li to očekivao prije natjecanja?
Hvala na čestitkama, očekivao sam veliki rezultat i dao sam sve od sebe. Bio sam presretan što se moj trud isplatio. Bio je to nevjerojatan osjećaj. Prije natjecanja sam sebi sam rekao da ću dati sve od sebe, te da mi je bitno da ponovim rezultate koje sam do tada imao kao osobne rekorde.
Ove godine si prvi put trčao 100 metara ispod 11 sekundi – možeš li nam opisati taj trenutak? Što ti to znači kao sprinteru?
Hvala na čestitkama, očekivao sam veliki rezultat i dao sam sve od sebe. Bio sam presretan što se moj trud isplatio. Bio je to nevjerojatan osjećaj. Prije natjecanja sam sebi sam rekao da ću dati sve od sebe, te da mi je bitno da ponovim rezultate koje sam do tada imao kao osobne rekorde.
Ove godine si prvi put trčao 100 metara ispod 11 sekundi – možeš li nam opisati taj trenutak? Što ti to znači kao sprinteru?
Spustiti se ispod 11 sekudi mi je bio veliki cilj, te dokaz da sam na pravom putu. Taj rezultat mi je dokazao da mogu konkurirati i starijoj ekipi.
Sprint je disciplina u kojoj su stotinke presudne – kako izgleda tvoj trening kroz tjedan i na čemu najviše radiš da bi unaprijedio svoju brzinu?
Treniram svaki dan, od ponedjeljka do subote, prema mom osobnom planu trenera, a treninge ne bih otkrivao.. To je tajna mog trenera i mene. HA-HA!
Član si AK Agram, jednog od najuspješnijih klubova u Hrvatskoj. Koliko ti znači podrška kluba i trenera u tvom sportskom razvoju?
Podrška kluba mi znači baš sve što se tiče uspjeha kojega imam do sada. Tu posebno trebam istaknuti svog trenera Marka Katalinića (kod njega sam od kad sam došao u uzrast kadeta) bez kojeg ne bih bio ovdje gdje trenutno jesam. Njegovi savjeti prije i nakon treninga i natjecanja su mi stvarno puno značili.
Želim spomenuti i svog profesora Zlatka Belančića koji me prepoznao kao potencijal u 5. razredu i prijavio na prvo natjecanje Erste Plava liga, te me motivirao za daljnje treninge. Stalno me ispitivao treniram li i pratio moj napredak.
Osim individualnih disciplina, osvojio si i dvije zlatne medalje u štafetama. Koliko ti je važno ekipno natjecanje i kako izgleda suradnja s kolegama iz štafete?
Tu sam ostvario prve bolje rezultate u Zagrebu i kvalificirao se na Državno prvenstvo. Tako sam preko svog profesora upoznao prvu trenericu Ivu kod koje sam trenirao od kad sam bio mlađi kadet i s njom sam srušio državni rekord na 200 m na otovrenom.
I naravno, svi moji dosadašnji uspjesi ne bi bilo to što jesu da nema podrške moje obitelji.
Osim individualnih disciplina, osvojio si i dvije zlatne medalje u štafetama. Koliko ti je važno ekipno natjecanje i kako izgleda suradnja s kolegama iz štafete?
Puno mi znači ekipno natjecanje jer volim borbu za tim. Na ponos mi je biti dio stvarno fantastične ekipa koja bodri i gura jedan drugog u odlične rezultate, te isto tako bodri i kada ne ide baš sve od ruke.
Sa 16 godina već postižeš ozbiljne rezultate. Imaš li neke dugoročne ciljeve u atletici – možda san o Europskom ili Svjetskom prvenstvu, pa čak i Olimpijskim igrama?
Naravno, san mi je za početak nastup na mlađe juniorskom Balkanskom prvenstvu, nastup na EYOF-u, te biti stalni član reprezentacije iz godine u godinu.
Moja dugorocna očekivanja, san i cilj, su sve gore navedeno. Uporan sam i ako ne će biti nekih ozljeda, dat ću sve od sebe da navedene nastupe ostvarim.
Kako usklađuješ školu i treninge? Imaš li vremena i za slobodne aktivnosti, i što voliš raditi kad nisi na stazi?
Idem u sportski razred ekonomskog smjera pa imam razumijevanje od strane profesora za treninge i natjecanja.
Kada nisam na stazi učim, odmaram, družim se s prijateljima i trudim se ostati fokusiran na osnovne ciljeve koje sada prvenstveno imam, a to su moja: prvu ljubav - atletiku, pa zatim škola.
Zahvaljujemo Tinu na razgovoru i želimo mu sve najbolje i puno uspjeha u nastavku sportske karijere, ali i u životu izvan atletske staze.
